Taking too long? Close loading screen.
2016

Festival
ORGULJE ZAGREBAČKE KATEDRALE
2016.

14 / 7 – 15 / 9 / 2016

"BACH je početak i završetak sve glazbe." (Max Reger)

Katedrala

O zagrebačkoj katedrali

 

Zagrebačka katedrala smatra se najvećim i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj. Gradnjom pripada monumentalnim gotičkim katedralama i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu. Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093./ 1094. zasigurno je iniciralo gradnju stolne crkve. Mnogi arheološki nalazi svjedoče da je na ovom mjestu već postojala starija crkva. Katedrala kakvu mi poznajemo građena je u nekoliko etapa, uz prekide od 13. do početka 16.st. kada su dovršeni svodovi lađe. Ono što zasigurno znamo da je godine 1217. bila završena i posvećena. No, uskoro je teško stradala za provale Tatara 1242. god., da bi vrlo brzo biskup Timotej nastavio je temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Južni masivni zvonik dobiva 1633.-1641. godine za vrijeme iznimno aktivnog biskupa Franje Hasanovića Ergeljskog. Graditelj iz tog razdoblja bio je Švicarac Ivan Albertal. On je sudjelovao ponovo i u obnovi katedrale nakon velikog požara 1645. godine. Tijekom 17. st., a poglavito u 18. st. unutrašnjost katedrale ispunjavana je baroknim inventarom, oltarima (osamnaest), propovjedaonicama, nadgrobnim pločama. Najteži udarac katedrala doživljava 1880. godine u velikom potresu. Nakon potresa u kom je i grad Zagreb teško nastradao provodi se temeljita obnova katedrale u neogotičkom slogu od 1880.-1906. god. Nacrte je priredio bečki graditelj F. Schmidt, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Bollé je izvodio i radove na restauraciji te je djelomično izmijenio Schmidtove projekte. Upravo u ovoj restauraciji pod vodstvom Hermanna Bolléa katedrala dobiva svoj današnji prepoznatljivi izgled s dva vitka, visoka tornja, visokim krovištem, novim stupovima, novim oltarima, dok su oni barokni većinom uklonjeni. Uz mnoge hrvatske velikane koji ovdje dobivaju grobnicu najistaknutiji su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i zasigurno najistaknutija osoba bl. Alojzije Stepinac po kom se često i katedrala zove Stepinčeva katedrala. Danas Zagrebu vizualni identitet daje upravo ova Bolléova katedrala.

Ona zauzima središnje mjesto duhovnog života svih Hrvata.

Orgulje

O orguljama zagrebačke katedrale

 

Današnje orgulje u katedrali nisu prvi takav instrument. Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata. Prve vijesti o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. popravljao ih je A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske gradi godine 1647. novi instrument s trinaest registara. Već negdje oko 1690. godine ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga dugo ne znamo ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834. godine. Te godine u katedralu stiže novi do tada najveći instrument u Hrvatskoj, mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s četrdesetak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično lošem stanju. Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s četiri manuala, pedalom i pedeset registara. Postavljene su već 1855. Ono što je iznimno važno je da tvrtka Walcker u to vrijeme biva poznata u cijelom svijetu te iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad već stajale u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi. Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među pet najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale, te su u razdoblju koje je dolazilo bile izložene učestalim intervencijama kojekakvih orguljaških majstora. Sve do 1912. godine kad sve te prilično loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978. godine.
Orgulje zagrebačke katedrale pripadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala, te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Instrument je to na kom je moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća i danas su jedne od najvećih u Europi i svijetu a ujedno se svrstavaju među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Svirale su smještene u monumentalnom neogotičkom kućištu koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale. Tko je bio graditelj kućišta ostala je nepoznanica. Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro.

Koncerti

Odaberite željeni datum, a potom ‘Biografija i program koncerta…’

 

14. 7. 2016. / 20,00 Ulrike Theresia Wegele, orgulje (Austrija)

Biografija i program koncerta...

21. 7. 2016. / 20,00 Mihanović - Borić, oboa - orgulje (Hrvatska)

Biografija i program koncerta...

28. 7. 2016. / 20,00 Nathan Laube, orgulje (SAD)

Biografija i program koncerta...

11. 8. 2016. / 20,00 Mučić - Javora, trombon - orgulje (Hrvatska)

Biografija i program koncerta...

18. 8. 2016. / 20,00 Manuel Tomadin, orgulje (Italija)

Biografija i program koncerta...

25. 8. 2016. / 20,00 Tuomas Pyrhönen, orgulje (Finska)

Biografija i program koncerta...

8. 9. 2016. / 20,00 Neven Kraljić, orgulje (Hrvatska)

Biografija i program koncerta...

15. 9. 2016. / 20,00 Končar - Mašić, violina - orgulje (Hrvatska)

Biografija i program koncerta...

Arhiva

Protekle godine festivala

 

EDMUND ANDLER-BORIĆ na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je klavir u klasi prof. Ide Gamulin, orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi prof. Maria Penzara. Orguljašku interpretaciju usavršavao je u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha.
Godine 1999. odnio je apsolutnu pobjedu na II. hrvatskom natjecanju orguljaša Franjo Dugan. Ističe se izvedbama virtuoznih skladbi iz razdoblja romantizma kao i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s održanih nekoliko stotina koncerata po Europi, Južnoafričkoj republici, SAD-u i Rusiji najistaknutiji mladi umjetnik orguljaš. Godine 2010. dobitnik je nagrade Franjo Dugan za poseban doprinos očuvanju i promociji  orguljaške baštine.
Osim što je gostovao na mnogim festivalima, jedan je od pokretača  takvih događaja u Hrvatskoj: umjetnički je voditelj festivala Orgulje Zagrebačke katedrale, jedan je od pokretača međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae u Sisku te suradnik festivala Orgulje otoka Visa. Kao solist uz orgulje surađuje sa  Simfonijskim orkestrom HRT-a i dirigentima Nikšom Barezom i Pavlom Dešpaljem, te Simfonijskim orkestrom Mostar.
Izdavačka kuća Croatia Records izdala mu je prvi solistički CD 2009. godine koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010. 2013. godine objavio je drugi, a 2016. i treći solistički CD Sisačka orguljaška baština u izdanju Croatie Records.

KATARINA JAVORA (Zagreb, 1986.) maturirala je klavir u glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu u klasi profesorice Renate Strojin Richter. Na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu diplomirala je orgulje u klasi profesorice Ljerke Očić, dok je čembalo učila kod profesora Pavla Mašića, a diplomirala u klasi profesorice Višnje Mažuran. Na akademiji u Zagrebu je također završila i studij teorije glazbe.
Osvojila je nekoliko nagrada na natjecanju HDGPP, te nagradu fonda Janka Šanjek. Kao solist i u komornim sastavima nastupala je na raznim festivalima u Hrvatskoj, Austriji, Češkoj i Francuskoj, kao i na na natjecanjima Ferdo Livadić, Petr Eben, mo. Vinko Lesić i tribini Darko Lukić.
Diplomski studij orgulja (koncertni smjer) je završila pri Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u razredu profesora Pier Damiana Perettija, dok je čembalo učila kod profesora Emanuela Schmelzera Ziringera.
Pohađala je seminare za interpretaciju orguljske i čembalističke literature u Hrvatskoj i inozemstvu (Theo Jellema, Martin Sander, Bernhard Klapprott, Nathan Laube, Hans Fagius, Luigi F. Tagliavini, Chrostoph Bossert, Aline Zylberajch, Jean Baptiste Robin i mnogi drugi).
Trenutno predaje glazbeno teoretske predmete, orgulje i čembalo u glazbenoj školi Brkanović, i u glazbenoj školi Franjo Lučić, a od 2000. godine je orguljašica u župnoj crkvi sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Zagrebu.

GORAN KONČAR, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Martina Barića i Josipa Klime, a magistrirao 1978. u razredu Leonida Kogana na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Usavršavao se kod Maxa Rostalau Bernu i Henryka Szerynga u Ženevi, te potom kod Yfraha Neamana u Londonu čiji je asistent od 1981.- 83. na Guildhall School of Music. Od 1988. profesor je na Muzičkoj akademiji sveučilišta u Zagrebu. Drži majstorske tečajeve u Madridu, Berlinu, Torinu, Milanu, Sidneyu, Tokyu, Pekingu, Stellenboschu i drugdje. Godine 2004. pokreće LAUS ljetnu akademiju u Dubrovniku zajedno s najvećim svjetskim violinističkim imenima (Zakhar Bron, Viktor Tretyakov, Dmitry Sitkovetsky, Leonid Sorokow). Međunarodnu solističku karijeru započeo je 1982. gostujući u većini europskih zemalja, SAD-u, Japanu, Koreji i Izraelu. Od 1984. do 1994. bio je koncertni majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačke filharmonije.
Koncertirao je s uglednim orkestrima i dirigentima diljem svijeta. Dobitnik je prvih i
posebnih nagrada na državnim natjecanjima u zemlji, nagrade Glazbeni život u Moskvi (1980.) za izvedbu Koncerta za violinu i orkestar Dmitrija Šostakoviča, prve nagrade na Međunarodnom natjecanju u Bratislavi (1984.) te drugih visokih priznanja. U popisu nagrada osobito se ističe Nagrada Vladimir Nazor (2006.). U svojoj solističkoj i pedagoškoj praksi posebno je posvećen interpretacijama djela Johanna Sebastiana Bacha (Solo sonate i partite), a zatim repertoaru koji je radio s Maxom Rostalom (W.A.Mozart te francuski repertoar – M. Ravel, C. Debussy i C. Franck), Yfrahom Neamanom (J. S. Bach, M. Bruch, E. Bloch, F. Mendelssohn) te Leonidom Koganom (ruska literatura – P.I.Čajkovski, A. Glazunov, A. Hačaturjan, S. Prokofjev te D. Šostakovič za izvedbu kojega je bio prvi stranac koji je osvojio rusku nagradu). Posebnu pozornost posvećuje izvedbi klasika 20. stoljeća (B. Bartok, B. Martinu, S. Gubajdulina, A. Nilsson, K. Goldmark) te suvremenim djelima zbog čega mu niz skladatelja posvećuje kompozicije (Boris Papandopulo, Milko Kelemen, Giuseppe Gavazza, D. Holloway, Ivo Malec). Prvu mu je ploču izdao EMI 1984. u Londonu, a snima za BBC, CBS, France Musique, HRT te druge radijske i televizijske postaje. Croatia Records je objavila jednu od rijetkih integralnih izvedbi solo violinskih sonata Eugènea Ysaÿe. Od 1987. do 2012. vodi Zagrebački kvartet te punih četvrt stoljeća svoje umijeće i umjetnost ugrađuje u postojanje ovog najdugovječnijega, ne samo hrvatskog već i europskog komornog sastava. U svom profesionalnom djelovanju posebnu pažnju posvećuje proučavanjiu zvuka povijesnih instrumenata kao i osvještavanju vrijednosti tonskog drveta iz Hrvatske i Bosne od kojeg su izrađivani najvredniji instrumenti.

NEVEN KRALJIĆ (Sušak, 1976.) je nakon završenog srednjoškolskog glazbenog obrazovanja u Rijeci, studirao i diplomirao na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u u Zagrebu. Nakon toga diplomira orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ljerke Očić. Više od osamnaest godina bio je orguljaš Bazilike Majke Božje Trsatske a od 2004. g. stalni je orguljaš Zagrebačke katedrale. Od brojnih orguljaških koncerta na kojima je nastupio potrebno je izdvojiti nastupe prilikom trećeg pastirskog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i Rijeci (2003.) i njegovog posjeta Bazilici Majke Božje Trsatske, te posjeta pape Benedikta XVI. gradu Zagrebu (2011.). Osobito je svečano bilo tijekom sv. mise na hipodromu te sviranje na svečanoj Večernjoj u Zagrebačkoj katedrali. Surađuje sa solistima, zborovima i orkestrima te priređuje koncerte u zemlji i inozemstvu. Ostvario je i više nosača zvuka do sada.

Zvijezda među mladim koncertnim orguljašima NATHAN LAUBE brzo je osvojio svoje mjesto u svjetskoj eliti izvođača. Uz gust koncertni raspored, Nathan Laube djeluje kao docent na Eastman School of Music u Rochesteru, New York, gdje predaje uz ugledne profesore Davida Higgsa i Edoarda Bellottia.
Nathan Laube magistrirao je orgulje na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu, u Njemačkoj u klasi Ludgera Lohmanna. Kao Fulbrightov stipendist, Laube je proveo akademsku godinu 2010/2011 na studju uz Michela Bouvarda i Jana Willema Jansena na Conservatoire à Rayonnement Régional de Toulouse.
Laube je stekao diplomu na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, gdje je studirao orgulje sa Alanom Morrisonom i klavir sa Susan Starr.
Kao crkveni glazbenik, Nathan je djelovao od 2011. do 2013., kao rezidencijalni umjetnik u katedrali Presvetog Trojstva u Parizu.
Nathan često drži majstorske tečajeve i radionice. Nedavno je objavio dva nova CD-a; Grand Koncert Stephena Paulusa za Naxos (NAXOS 8,559740) snimljen sa Nashville Simphony Orchestra, pod dirigentskim vodstvom Giancarla Guerrera, te novi solo recital snimljen u Stadtkirche u Nagoldu, Njemačka za Ambiente (AMBIENTE ACD-1062).

PAVAO MAŠIĆ (Šibenik, 1980.), dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma – s naglaskom na opusima J. S. Bacha, te francuskih i hrvatskih skladatelja – koji, u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studije čembala, orgulja i glazbenoteoretskih disciplina, a s najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomske studije: orgulje u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni i čembalo u razredu dr. Roberta Hilla pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Breisgau.
Jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika mlade generacije, Mašić djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje i kao docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove generacije čembalista i orguljaša. Redovito koncertira diljem Rusije, Europe i Izraela (Moskva, Sankt Petersburg, Basel, Lausanne, Budimpešta, Bratislava, Beč, Freiburg, Zaragoza, Porto, Jeruzalem, Betlehem, Nazaret, Tel Aviv). Kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 20 važnih inozemnih i domaćih nagrada među kojima se izdvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima orguljaša u Lausanni, Zaragozi i Puli, a jedini je hrvatski kandidat koji je sudjelovao na čuvenom natjecanju orguljaša u St. Albansu u 50 godina njegova postojanja.
Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje tri albuma ovjenčana s ukupno 7 Porina. Tako je njegov prvi album pod nazivom 1685. s djelima za čembalo Bacha, Handela i Scarlattija proglašen najboljim albumom klasične glazbe u 2012., dok je albumom 100% BACH, ostvarenom u suradnji s orguljašem Antom Knešaurekom, predstavljen djelić orguljskog opusa J. S. Bacha za čiju su prvu integralnu izvedbu u Hrvatskoj (17 recitala) dvojica orguljaša osvojili nagrade Milka Trnina i Nagradu grada Zagreba. Posljednji, dvostruki album Skladbi za orgulje Anđelka Klobučara također osvaja čak četiri Porina u više kategorija klasične glazbe.

Oboist BRANKO MIHANOVIĆ pohađao je Muzičku akademiju u Zagrebu te diplomirao na Visokoj državnoj glazbenoj školi u Freiburgu u klasi prof. Heinza Holligera. Bio je solo oboist Opere HNK u Zagrebu te od 1984. prvi oboist orkestra Zagrebačke filharmonije.   2001. izabran je za docenta, a od 2013. za redovnog profesora oboe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Solistički je nastupao u većini europskih zemalja, Kini, Južnoj Americi, SAD-u te održao brojne koncerte uz pratnju renomiranih hrvatskih i inozemnih orkestara. Imenovan je ravnateljem Opere HNK u Zagrebu u dva mandata u razdoblju od 2005. do 2013. godine. Bio je član  žirija domaćih i međunarodnih natjecanja kao i mnogobrojnih komornih ansambala poput Zagrebačkog puhačkog trija, Zagrebačkog puhačkog ansambla, ansambla Musica viva i Acoustic project. Brojne snimke ostvario je za Croatia records, Cantus, Aquaria records, Orfej i potrebe Hrvatskog radija. Dobitnik je strukovne nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

IVAN MUČIĆ rođen je 1989. godine u Čakovcu s prebivalištem u Dekanovcu. Prvu glazbenu naobrazbu iz trombona stekao je kod Stjepana Taradija koji ga je 2006. godine usmjerio u Glazbenu školu u Varaždinu u klasu prof. Stjepana Rukljića. Godine 2009. upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu. Tijekom studija usavršavao se kod mnogih renomiranih glazbenika trombonista kao što su Dušan Kranjc, Stephan Poppe, Jaques Mauger, Branimir Slokar, Thomas Eibinger, Dietmar Kublbock, Jonas Bylund, Mike Svoboda, Kiril Ribarski, Mato Šantek, Antonello Mazzucco, Steven Mead (eufonij),  Reinhold Friedrich (truba). Surađivao je s Varaždinskim komornim orkestrom te s gotovo svim zagrebačkim profesionalnim orkestrima i ansamblima kao što su Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija, Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta, Orkestar kazališta Komedija, Simfonijski puhački orkestar oružanih snaga RH, Ansambl Cantus i Vokalni ansambl Antiphonus.
Akademske godine 2012./2013. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastavlja studij u klasi prof. Marija Šinceka, te paralelno studira trombon u klasi prof. Dušana Kranjca na Akademiji za glasbo u Ljubljani kao Erasmus student. Početkom svibnja polaže audiciju za stalno radno mjesto u orkestru HNK Split. U jesen 2013. godine na 10. Međunarodnom natjecanju Ferdo Livadić jednoglasnom odlukom dobiva Nagradu Grada Samobora i HDS-a za izvedbu Sonate za trombon i klavir – Vox Gabrielli Stjepana Šuleka.
U travnju 2014. godine osvojio je 1. nagradu te je ujedno postao i Laureat kategorije na Međunarodnom natjecanju Svirél u Sloveniji, dok je u svibnju iste godine dobio 1. nagradu i status Laureata na Međunarodnom natjecanju Petar Konjović u Beogradu. U srpnju 2014. godine solistički je nastupio na Osorskim glazbenim večerima. U listopadu 2014. godine održao je solistički recital skladbi hrvatskih autora za trombon i klavir tijekom festivala Samoborska glazbena jesen gdje je praizveo njemu posvećenu kompoziciju Toccatissima skladatelja Davora Bobića. Za izuzetna postignuća u akademskoj godini 2013./2014 dodijeljena mu je Dekanova nagrada.
U ožujku 2015. godine na međunarodnom natjecanju Woodwind&Brass u Varaždinu osvaja 1. nagradu i laureat je kategorije. U lipnju iste godine diplomirao je na Muzičkoj Akademiji u klasi docenta Marija Šinceka.

TUOMAS PYRHÖNEN danas je jedan od najaktivnijih finskih orguljaša. Studirao je na Sibelius akademiji u Helsinkiju gdje je diplomirao orgulje 1996. u klasi Kari Jussile. Studij je nastavio na Stuttgart Music University kod Ludgera Lohmanna gdje je magistrirao 1998.
Usavršavao se u Finskoj, Nizozemskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Privatno je usavršavao orguljsku improvizaciju kod Andersa Bondemana u Stockholmu. Svoj nastupni koncert  održao je u crkvi Kallio (Berghälls kyrka) u Helsinkiju 1998. Nastupao je u Mađarskoj, Estoniji, Litvi, Latviji, Rusiji, Švicarskoj, Danskoj, Italiji, Norveškoj, Islandu, Armeniji, Ukrajini, Novom Zenlandu, Poljskoj, Irskoj, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj I SAD-u.
Tuomas Pyrhönen osobitu pažnju posvećuje suvremenoj glazbi. Objavio je četiri nosača zvuka. Od 2001. godine djeluje kao orguljaš u crkvi Joensuu. Djeluje kao nastavnik i glazbeni kritičar. 2010. započinje doktorski studij na Sibelius akademiji s tezom Finska suvremena orguljaška glazba s kojom doktorira 2015. godine.

MANUEL TOMADIN, diplomirao klavir, orgulje i kompoziciju te čembalo na Sveučilištu u Udinama. Posvećen je proučavanju izvedbene prakse renesansne i barokne glazbe. Usavršavao se na seminarima kod Claudioa Astronia, Andrea Marcona, Michaela Radulescua, Luca Scandali, Ferruccio Bartoletti, Peter Planyavsky, Olivier Latry Paolo Crivellaro, Jon Laukvik, Ludger Lohmann, Gustav Auzinger, Hans Fagius, Peter Van Dijk, Francesco di Lernia Eric Lebrun, Teo Theoliema. Od 2001. do 2003. studirao je na Schola Cantorum Basiliensis (Švicarska) s Jean Claude Zehnder i Andrea Marcon. Surađuje s Mo. Staropoli Manuel i član je ansambla za staru glazbe Terg Antiqua koja svira na izvornim instrumentima. Razvija intenzivnu koncertnu aktivnost u Italiji i u Europi.
Objavio je seriju od dvadeset CD-ova Povijesne orgulje u regiji Friuli Venezia Giulia, mnogi od njih bili su ocjenjeni od strane kritike s pet zvjezdica. Također je profesor glazbih kolegija na originalnim instrumentima, čembalu i povijesnim orguljama na ljetnim glazbenim tečajevima u Sappada (Belluno, Italija), Staatliche Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Mannheimu (Njemačka), sv. Stanislava u Ljubljana i na beogradskoj akademiji.
Osvojio je nagrade na važnim nacionalnim orguljskim natjecanjima kao i nagrade na međunarodnim natjecanjima među kojima je prva nagrada na Füssen – Breitenwang – Mittenwald natjecanju te druga nagrada (prva nije dodjeljena) na prestižnom natjecanju Paula Hofhaimer u Innsbrucku i to dva puta 2006. i 2010. Dobitnik je Grand Prix d ‘ECHO 2011. na Alkmaar Schnitger natjecanju. Umjetnički je ravnatelj Giovanni Battista Candotti međunarodnog orguljaškog festivala u Udinama i Antonio Vivaldi festivala u Trstu.

ULRIKE THERESIA WEGELE rođena je u Weingartenu pokrajina Wuerttemberg u  Njemačkoj. Od 1984. do 1989. studirala je na Državnoj školi za glazbu i izvedbene umjetnosti u Stuttgartu. Potom pohađa bečku Visoku glazbenu školu u klasi Michaela Radulescua. Godine 1993. diplomira orgulje, nakon što 1991. polaže ispit pri Katoličkom institutu za crkvenu glazbu.
Pohađala je brojne majstorske tečajeve, a ubrzo i snima uživo u mnogim europskim zemljama i SAD-u. Od 1991. godine predaje na Visokoj školi za glazbu u Grazu, u Austriji.
Godine 1992. pozvana je u Eisenstadtu držati orguljsku klasu na Joseph Haydn konzervatoriju. Osim predavanja i koncertiranja piše za nekoliko glazbenih časopisa. Od 1999. profesor je orgulja na Sveučilištu za glazbu u Grazu. Njezina pedagoška postignuća međunarodno su priznata.
Od 2000. do 2010. bila je glazbeni savjetnik vlade regije Gradišća u Austriji te umjetnička ravnateljica Weinklang Music Festivala.
Nastupala je na Međunarodnom orguljaškom festivalu u Granadi, Haydnfestivalu u Eisenstadtu, na najvećem svjetskom kongresu orguljaša u Washingtonu, u Riversideu, katedrali sv. Tome u New Yorku, na poznatom Pablo Casals festivalu u Pradesu i drugdje. Ulrike Theresia Wegele hvaljena je među vodećim orguljaša svoje generacije.
Njezin široki repertoar obuhvaća djela skladana u vrijeme prije J.S.Bacha, zatim cjelokupni orguljski repertoar djela Johanna Sebastiana Bacha, zatim djela klasike, romantike i suvremene glazbe 21. stoljeća.