Taking too long? Close loading screen.
2017

Festival
ORGULJE ZAGREBAČKE KATEDRALE
2016.

13 / 7 – 21 / 9 / 2017

"BACH je početak i završetak sve glazbe." (Max Reger)

Katedrala

O zagrebačkoj katedrali

Zagrebačka katedrala smatra se najvećim i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj. Gradnjom pripada monumentalnim gotičkim katedralama i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu. Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093./ 1094. zasigurno je iniciralo gradnju stolne crkve. Mnogi arheološki nalazi svjedoče da je na ovom mjestu već postojala starija crkva. Katedrala kakvu mi poznajemo građena je u nekoliko etapa, uz prekide od 13. do početka 16.st. kada su dovršeni svodovi lađe. Ono što zasigurno znamo da je godine 1217. bila završena i posvećena. No, uskoro je teško stradala za provale Tatara 1242. god., da bi vrlo brzo biskup Timotej nastavio je temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Južni masivni zvonik dobiva 1633.-1641. godine za vrijeme iznimno aktivnog biskupa Franje Hasanovića Ergeljskog. Graditelj iz tog razdoblja bio je Švicarac Ivan Albertal. On je sudjelovao ponovo i u obnovi katedrale nakon velikog požara 1645. godine. Tijekom 17. st., a poglavito u 18. st. unutrašnjost katedrale ispunjavana je baroknim inventarom, oltarima (osamnaest), propovjedaonicama, nadgrobnim pločama. Najteži udarac katedrala doživljava 1880. godine u velikom potresu. Nakon potresa u kom je i grad Zagreb teško nastradao provodi se temeljita obnova katedrale u neogotičkom slogu od 1880.-1906. god. Nacrte je priredio bečki graditelj F. Schmidt, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Bollé je izvodio i radove na restauraciji te je djelomično izmijenio Schmidtove projekte. Upravo u ovoj restauraciji pod vodstvom Hermanna Bolléa katedrala dobiva svoj današnji prepoznatljivi izgled s dva vitka, visoka tornja, visokim krovištem, novim stupovima, novim oltarima, dok su oni barokni većinom uklonjeni. Uz mnoge hrvatske velikane koji ovdje dobivaju grobnicu najistaknutiji su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i zasigurno najistaknutija osoba bl. Alojzije Stepinac po kom se često i katedrala zove Stepinčeva katedrala. Danas Zagrebu vizualni identitet daje upravo ova Bolléova katedrala.

Ona zauzima središnje mjesto duhovnog života svih Hrvata.

Orgulje

O orguljama zagrebačke katedrale

Današnje orgulje u katedrali nisu prvi takav instrument. Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata. Prve vijesti o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. popravljao ih je A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske gradi godine 1647. novi instrument s trinaest registara. Već negdje oko 1690. godine ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga dugo ne znamo ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834. godine. Te godine u katedralu stiže novi do tada najveći instrument u Hrvatskoj, mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s četrdesetak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično lošem stanju. Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s četiri manuala, pedalom i pedeset registara. Postavljene su već 1855. Ono što je iznimno važno je da tvrtka Walcker u to vrijeme biva poznata u cijelom svijetu te iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad već stajale u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi. Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među pet najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale, te su u razdoblju koje je dolazilo bile izložene učestalim intervencijama kojekakvih orguljaških majstora. Sve do 1912. godine kad sve te prilično loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978. godine.
Orgulje zagrebačke katedrale pripadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala, te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Instrument je to na kom je moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća i danas su jedne od najvećih u Europi i svijetu a ujedno se svrstavaju među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Svirale su smještene u monumentalnom neogotičkom kućištu koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale. Tko je bio graditelj kućišta ostala je nepoznanica. Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro.

Koncerti

Odaberite željeni datum, a potom ‘Program koncerta…’

13.7. / 20,00 OTVORENJE FESTIVALA

Prijatelji festivala
Program koncerta...

20. 7. / 20,00 Ludger Lohmann, orgulje (Njemačka)

Program koncerta...

27. 7. / 20,00 Mario Penzar, orgulje (Hrvatska)

Program koncerta...

3. 8. / 20,00 Magdolna Friedler, orgulje (Mađarska)

Program koncerta...

10. 8. / 20,00 Pinko-Behrends - Hibšer, sopran - orgulje (Hrvatska)

Program koncerta...

24. 8. / 20,00 Pieter van Dijk, orgulje (Nizozemska)

Program koncerta...

7. 9. / 20,00 Bruno Oberhammer, orgulje (Austrija)

Program koncerta...

21. 9. / 20,00 Oratorijski zbor Cantores sancti Marci

Pavao Mašić, orgulje (Hrvatska)
Jurica Petrač, dirigent (Hrvatska)
Program koncerta...

Arhiva

Protekle godine festivala