Taking too long? Close loading screen.
2018

ADVENT FEST

2018.

5 / 12 – 22 / 12 / 2018

“BACH je početak i završetak sve glazbe.” (Max Reger)

Katedrala

O zagrebačkoj katedrali

Zagrebačka katedrala smatra se najvećim i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj. Gradnjom pripada monumentalnim gotičkim katedralama i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu. Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093./ 1094. zasigurno je iniciralo gradnju stolne crkve. Mnogi arheološki nalazi svjedoče da je na ovom mjestu već postojala starija crkva. Katedrala kakvu mi poznajemo građena je u nekoliko etapa, uz prekide od 13. do početka 16.st. kada su dovršeni svodovi lađe. Ono što zasigurno znamo da je godine 1217. bila završena i posvećena. No, uskoro je teško stradala za provale Tatara 1242. god., da bi vrlo brzo biskup Timotej nastavio je temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Južni masivni zvonik dobiva 1633.-1641. godine za vrijeme iznimno aktivnog biskupa Franje Hasanovića Ergeljskog. Graditelj iz tog razdoblja bio je Švicarac Ivan Albertal. On je sudjelovao ponovo i u obnovi katedrale nakon velikog požara 1645. godine. Tijekom 17. st., a poglavito u 18. st. unutrašnjost katedrale ispunjavana je baroknim inventarom, oltarima (osamnaest), propovjedaonicama, nadgrobnim pločama. Najteži udarac katedrala doživljava 1880. godine u velikom potresu. Nakon potresa u kom je i grad Zagreb teško nastradao provodi se temeljita obnova katedrale u neogotičkom slogu od 1880.-1906. god. Nacrte je priredio bečki graditelj F. Schmidt, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Bollé je izvodio i radove na restauraciji te je djelomično izmijenio Schmidtove projekte. Upravo u ovoj restauraciji pod vodstvom Hermanna Bolléa katedrala dobiva svoj današnji prepoznatljivi izgled s dva vitka, visoka tornja, visokim krovištem, novim stupovima, novim oltarima, dok su oni barokni većinom uklonjeni. Uz mnoge hrvatske velikane koji ovdje dobivaju grobnicu najistaknutiji su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i zasigurno najistaknutija osoba bl. Alojzije Stepinac po kom se često i katedrala zove Stepinčeva katedrala. Danas Zagrebu vizualni identitet daje upravo ova Bolléova katedrala.

Ona zauzima središnje mjesto duhovnog života svih Hrvata.

Orgulje

O orguljama zagrebačke katedrale

Današnje orgulje u katedrali nisu prvi takav instrument. Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata. Prve vijesti o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. popravljao ih je A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske gradi godine 1647. novi instrument s trinaest registara. Već negdje oko 1690. godine ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga dugo ne znamo ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834. godine. Te godine u katedralu stiže novi do tada najveći instrument u Hrvatskoj, mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s četrdesetak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično lošem stanju. Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s četiri manuala, pedalom i pedeset registara. Postavljene su već 1855. Ono što je iznimno važno je da tvrtka Walcker u to vrijeme biva poznata u cijelom svijetu te iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad već stajale u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi. Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među pet najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale, te su u razdoblju koje je dolazilo bile izložene učestalim intervencijama kojekakvih orguljaških majstora. Sve do 1912. godine kad sve te prilično loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978. godine.
Orgulje zagrebačke katedrale pripadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala, te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Instrument je to na kom je moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća i danas su jedne od najvećih u Europi i svijetu a ujedno se svrstavaju među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Svirale su smještene u monumentalnom neogotičkom kućištu koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale. Tko je bio graditelj kućišta ostala je nepoznanica. Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro.

Koncerti

Odaberite željeni datum, a potom ‘Program koncerta…’

Katarina Javora, orgulje
Katedralni mješoviti zbor
Mo. Matija Škvorc, dirigent

Program koncerta...

Mario Penzar, čembalo
Goran Končar, violina
Ljerka K. Gamulin, violončelo

Program koncerta...

Podium Brass Kvintet
Paul Goodchild,
truba (Australija)

Program koncerta...

Milan Hibšer, orgulje
Nina Kobler, sopran

Program koncerta...